The Tinkerman

Od nogometnih priča (kad govorimo o Premier League) koje su me najviše iznenadile ove sezone dvije najviše bodu oči: nepobjedivi niz Chelsea na čelu sa novim managerom Mauriziem Sarriem (…barem do 13-tog kola :-P) i s druge strane iznenađujuće loš početak sezone  Fulhama FC  u elitnom razredu sa Slavišom Jokanovićem na čelu.

U nedjelju u 13:00 sati, upravo ova dva kluba sastaju se u međusobnom ogledu i to na Stamford Bridgeu. Popularni West London Derby između ove dvije momčadi odigran je prvi put 3. prosinca 1910. godine u Championshipu (tadašnji Second Division) u kojem je tada pred 35.000 gledatelja slavio Fulham na svom Craven Cottageu rezultatom od 1-0. Zadnji put kada je Fulham slavio na Stamford Bridgeu je bilo davne 1979. Godine, rezultatom 0-2. U sezoni 2013.-14., kada će Fulham ispasti u niži rang natjecanja ova dva kluba odigrala su svoj posljedni natjecateljski susret. Tada je u gostima slavio Chelsea rezultatom 1-3. Strijelac sva 3 gola za Chelsea bio je Andre Schurrle. Ha ha ha, složit ćete se… Life is a bitch!

Zašto su me ove dvije priče iznenadile. Pa ovako… Kratko ću o priči o uspjehu, jer iskreno, nisam vjerovao u “čudotvorca” Sarria i kako isti može podignuti ekipu koja mi je izgledala potpuno potrošena nakon Contea. Momčad za koju su do prije nekoliko mjeseci u prvoj postavi igrali: Fabregas, Bakayoko, Moses, Cahill, mi jednostavno nije ulijevala dovoljno povjerenja. Svaka čast ovim igračima, ali u ovom trenutku definitivno nisu bili na razini koju zahtijeva visoki ritam i kvaliteta premiershipa. Fabregas je bio vrhunski igrač, ali u nekim drugim vremenima… Bakayoko je pokazao kvalitetu u Monacu, ali veliku nezrelost i nedostatak kontinuiranog igranja na istom nivou, poslije u Chelseau. Moses i Cahill nikad nisu ni bili “top” kvaliteta… Moj osobni loš start u FPL-u upravo je objašnjen u ovom odlomku … Generalno sam podcijenio Chelsea očekujući kiks svako kolo i tako 12 kola J…Međutim, baš na primjeru Chelsea vidljivo je kako neka ekipa može drugačije “sjajiti” uz malu korekciju i novog managera. Što nas dovodi do Claudia Ranieria i njegovog Fulham F.C. …

Fulham trenutno uspješno drži posljednje mjesto u Premierleague. U posljednjih 13 kola ostvario je tek 2 pobjede i 2 neodlučena rezultata. Zašto sam iznenađen neuspjehom Fulhama… Naime, uz Wolverhampton su u nižem rangu zbilja pokazali najviše. Igrali su nogomet kakav im je u bliskoj prošlosti bio stran barem koliko se ja sjećam. U posljednjih petnaestak godina, Fulham je klub koji je igrao na “nulu”, bez golova ako je moguće, ili kako god, ali uglavnom ne atraktivno. U posljednjoj Championship sezoni Fulham je postigao više golova (79) nego bilo koji drugi klub iz Championshipa osim Wolvesa (82). U posljednja 23 kola sezone, Fulham (56 bodova) je skupio 10 bodova više od bilo kojeg drugog kluba (Millwall sa 46 bodova je bio drugi). Sve ovo je upućivalo da je klub spreman za viši nivo natjecanja, ali nije bio…

Za spas od ispadanja klub je angažirao Claudia Ranieria. Može li The Tinkerman ponoviti barem prvi dio priče iz Leicestera – bijeg od ispadanja?

Jednom prilikom Danny Drinkwater, bivši igrač Leicester Citya, izjavio je kako je jedna od tehnika na treningu Claudia Ranieria bila uzvikivanje “dilly-ding, dilly-dong”, a sve kako bi vratio fokus na trening kada god bi koncentracija popustila. Kada su ovu priču čuli u Italiji ispostavilo se da je Ranieri istu tehniku koristio i mnogo prije. Ivo Pulga, igrač Cagliaria u sezoni 1988.-91. pod vodstvom Ranieria, izjavio je kako ga je uhvatila nostalgija za ovom izrekom kada je čuo od engleskog kolege. Pulga također ističe kako je “dilly-ding, dilly-dong” izmišljen u Cagliariu te kako se točno sjeća i kada je to bilo. Pulga: “Bilo je to jednog jutra. Svi igrači su bili pospani. Ranieri je primjetio kako su igrači glavom još uvijek u krevetu, pa je glasno viknuo: Dilly-ding, dilly-dong! Trening je počeo!  Dilly-ding, dilly-dong! Nakon toga, za Božić smo dobili i zvonca sa natpisom Cagliari Calcio, dilly-ding, dilly-dong, te sa svojim imenom ispod”.

Ranieri u svom periodu u Cagliariu nije osvojio naslov Serie A, ali je vodio Cagliari iz Serie C u Seriu A kroz tri sezone. Istu tehniku Ranieri je koristio u Napoliu, a kasnije i Juventusu.

Ono po čemu je Ranieri najpoznatiji, možda u ovom kontekstu izgleda donekle i bizarno i nebitno, ali to je upravo: njegov smiješak, humor, suosjećajnost…čak pretjerana simpatičnost. Na ovaj način u svim klubovima želi postići pozitivnu atmosferu u svlačionici kako bi se svi osjećali bitnima i jednakima, te na taj način izvlačeći maksimum iz igrača. Mogu li ovdje povući primjer i spomenuti Alexisa Sancheza i njegov doprinos klubu danas i za vrijeme dok je bio u Arsenalu…Ni prvi, ni zadnji, ali on mi je trenutno pao na pamet. Slična je situacija i sa Mauriziem Sarrijem i njegovim Chelseajem, ovdje u pozitivnom smislu!

Ono što je još zaštitni znak Claudia Ranieria je i njegovo “klađenje” sa igračima. Igračima Leicester Citya obećao je kako će ih častiti pizzom svaki puta kada ostvare “clean sheet”. Isto je radio u Cagliariu, a sada je igračima Fulhama obećao kako će ih voditi u McDonalds za svaki “clean sheet”…

Nije sama želja dovoljna za ciljani uspjeh, bio on osvajanje naslova ili bijeg od ispadanja. Treba se usuditi sanjati veliko ili slušati zvono dilly-ding, dilly-dong”. Hoće li Ranierievo zvono pomoći i Fulhamu vidjeti ćemo već u sljedećim kolima (Che, LEI, ManU, WH, New, WOL, HUDD). Teško i nerealno je očekivati da će Fulham odnijeti sva tri boda sa Stamford Bridgea, ali će veliko povećalo biti nad Fulhamom u sljedećim utakmicama.

Moja prognoza je kako se Fulham uopće neće niti boriti za opstanak. Sve ekipe na tablici Premier League do 11-tog mjesta nisu ništa bolje, dapače, Fulham neće biti lošiji od 11-tog mjesta! Živi bili pa vidili !!

Sviđa Vam se članak? Lajkajte našu facebook stranicu, dijelite i komentirajte.

Podcast Subscribe

This Post Has One Comment

Leave a Reply