Fulham i Huddersfield sada su i službeno, ponovo, championship momčadi. Osim borbe za naslov između Citya i Liverpoola, te borbe za mjesta koje vode u ligu prvaka, na začelju je svaka neizvjestnost izostala, ili gotovo svaka…
Jedino je još uvijek Cardiff City, barem u teoriji, u igri za opstanak,… Sve je moglo biti potpuno drugačije i mnogo zanimljivije da se nije umiješao sudac Craig Pawson!
Cardiff je trenutno na poziciji koja vodi u niži rang natjecanja, sa zaostatkom od 5 bodova od sljedeće skupine klubova (Burnley, Southampton, Brighton – svi po 33 boda)
Ako pogledamo budući raspored svih ekipa, jedina ekipa koju Cardiff može sustići je Burnley. Cardiff još očekuje 7 susreta do kraja sezone.
U tih 7 susreta možemo izdvojiti 4 susreta u kojima je Cardiff ravnopravan protivnik (Burnley (A), Brighton (A), Fulham (H), Crystal Palace (H)).
Brighton i Southampton imaju kudikamo lakši raspored, s tim da Brighton ima i utakmicu manje od Cardiffa. Jedina realna šansa za Cardiff City je ekipa Burnleya!
Burnley u sljedećih 6 susreta ima samo 2 susreta u kojima je ravnopravan protivnik i to jedan sa Cardiffom, a drugi protiv Bournemoutha.
Da kojim čudom, Cardiff u sva 4 nadolazeća lakša susreta i osvoji maksimalni broj bodova, pitanje je da li će to biti dovoljno za prestići Burnleya.
Sve nas ovo vraća na suca Craig Pawsona.
U utakmici Cardiff – Chelsea, momčad Cardiffa imala je vodstvo od 1-0 sve do 84. minute susreta.
Tada je Cesar Azpilicueta iz zaleđa zabio za poravnanje. Da se radilo o centimetrima još bih mogao i prešutjeti ovo zaleđe, ali obzirom da se radilo o barem metar-dva….hmmmm
Ipak, igrači Cardiffa nisu posustali već su se nastavili boriti i napadati užasnu i katastrofalnu momčad Chelsea (moje subjektivno mišljenje).
Nekoliko minuta poslije, branič Antonio Rudiger u svom šesnaestercu besramno povlači igrača Cardiffa što je sudac Pawson ponovo previdio.
A da ne spominjem spornu situaciju u šesneastercu Chelsea iz prvog dijela utkamice…
E sad, što će “vrlo vjerovatno” ispadanje znači Cardiffu…
Pogledajmo koliko su klubovi u Premier ligi imali zarade samo od TV prava.
Ako pogledamo isplate zarada od TV prava u prošloj sezoni i usporedimo Swanseu (nalazi se na 18. poziciji na kraju sezone, kao Cardiff sada), vidimo kako je ukupna zarada raspoređena Swansei u iznosu od 98 mil. funti.
Zarade od TV prava u Premier ligi dijele se na sljedeći način (primjer za prošlu sezonu):
– Jednaki dio svim klubovima u iznosu od 34,8 mil. funti (domaća TV prava)
– Jednaki dio svim klubovima u iznosu od 40,0 mil. funti (inozemna TV prava)
– Iznos koji ovisi o konačnoj poziciji na kraju sezona. Cardiff ili Swansea za 18. Mjesto – ukupno 5,7 mil. funti
– Iznos koji ovisi o broju TV prijenosa. Cardiff/Swansea – ukupno cca 12,0 mil funti
– Jednaki dio svim klubovima od sponzora u iznosu od 4,8 mil. funti
Ako ovo uspoređujemo sa zaradama u Championshipu, gdje klubovi od Premier lige dobiju ukupno 6,8 mil. funti (2,3 mil. funti svi neovisno o poziciji na tablici i 4,5 mil. funti na ime solidarnosti (solidarity payment)), onda to, na neki tamo gadljivi način izgleda kao svjetlosna godina, kada govorimo o zaradama klubova na otoku…
Ipak, klubovi koji ispadaju iz Premier lige u niži rang natjecanja dobivaju tzv. parachute payments (laički rečeno, utješnu nagradu za preživljavanje da im ne bude preveliki šok 
u sljedeće tri godine nakon ispadanja iz Premier lige, i to:
– 55% od ukupnih ostvarenih zarada za prvu godinu nakon ispadanja,
– 45% za drugu godinu i
– 20% za treću godinu.
Ok, šta bi bilo kad bi bilo i da li će Cardiff ispasti ove ili sljedeće sezone je potpuno nevažno (barem meni 🙂 ), ali vjerujem da njima nije svejedno hoće li sljedeće godine primiti 100 mil. funti ili 55 mil. funti
E moj Pawson, nečija djeca će ostati bez poklona sljedećeg Božića zbog tvoje kratkovidnosti!!
Upravo zbog ovakvih razlika u zaradama i eventualnom propadanju i nestajanju klubova, engleski FA savez uveo je financijske limite kako bi zaštitio klubove.
Limiti podrazumijevaju maksimalni iznos od 39 mil. funti ostvarenih gubitaka u trogodišnjem periodu po klubu.
Nezasitni apetiti vlasnika engleskih klubova doskočili su i tome pa je trenutno aktualna fraza “two-year gamble”. Što to znači?
Klubovi svjesno idu u stvaranje gubitaka kupujući sve bolje igrače koje dugoročno neće moći financirati, a sve kako bi se promovirali u viši rang natjecanja – Premier ligu. Naime, promocijom direktno osiguravaju barem 200 mil. funti u sljedeće 4 godine.
Najbolji primjer vezan uz “two-year gamble” je primjer Middlesbrougha koji je, odmah nakon promocije, ispao u premier ligu u sezoni 2016-17., ali ipak nije mogao održavati trošak plaća (za igrače) na istom nivou unatoč tzv. padobranskim prihodima, te su morali prodati svoje ponajbolje igrače (Adamu Traorea, Bena Gibsona i Patricka Bamforda).
Sljedeći klub koji se “kockao” sa zaradama i dobiti te je nagrađen promocijom u viši rang su Wolvesi…
Što će biti sa Wolvesima u budućnosti, tek ćemo vidjeti…
